Smrtonosna tajna šećera

Godinama pišem knjige, vrlo često komentiram najčešće dileme koje je pred nas stavila moderna tehnologija proizvodnje hrane. Znate li da me uvijek i najčešće pitaju: „Što mislite, jesam li debeo/debela?“ ili: „Kako da smršavim?“

Očito je tjelesna težina danas vrlo važan socijalni čimbenik. Većina baš želi imati socijalno prihvaćeno tijelo.

Međutim, ipak je svaki četvrti stanovnik planeta debeo, a svaki peti ima neku srčanu bolest.

Djeca postaju sve bolesnija, tako da se danas već ambulantno počinje dijagnosticirati metabolički sindrom čak i u ranoj dječjoj dobi.

Dijabetes tipa 2 ima pandemijske razmjere, broj oboljelih od karcinoma raste iz godine u godinu.

A što mi radimo? Tragamo za idealnim tijelom i brojimo kalorije.

Primjećujem da sada postaju popularni aparati koji broje kalorije, što je, smatram, jedan od najvećih apsurda nutricionizma.
Šećer – svuda oko nas

Mnoštvo nutricionista će preporučiti da vježbate intenzivnije i da unosite manje kalorija.

Pogrešno!

Nije svaka kalorija ista. Kalorija lošeg ugljikohidrata nije ista kao kalorija dobroga ugljikohidrata, loš protein nije isti kao dobar protein, a glukoza, na kojoj živi superiorni ljudski mozak, nije isto što i umjetni fruktozni šećer.

Sve ću vam u daljnjem tekstu pojasniti.

Šećer?

Oh, da odmah ga povezujemo s nečim slatkim. Prema Kinezima, slatkoća je jedan od okusa koji su potrebni kako bismo održali balans u organizmu.

Jedemo ga od ranog djetinjstva, navikli smo na njegov okus. Dosta nas ulazi u pravu ‘krizu’ ako dnevno ne pojedemo nešto slatko.

E, baš ovu našu slabost prepoznale su mnoge multinacionalne kompanije te nam ponudile nebrojeno mnoštvo proizvoda u kojima ključnu ulogu ima baš šećer.

Šećer je magično i tajno sredstvo njihove mega zarade.

On je esencijalni dodatak u skoro 99% rafiniranih proizvoda, kojima su pretrpane police supermarketa.

Kečap, umak za špagete, gotove juhe, kruh, gotova jela, gazirani napici, dječja hrana, namirnice životinjskog podrijetla u sušenom obliku, mnoštvo upakiranih mješavina žitarica, voćni jogurti…

Lista nema kraja, a svi imaju jednu zajedničku stvar – sadrže šećer!

On je tu da zadovolji naš okus, podigne želju da isti proizvod ponovno kupimo, ali i da ga zavole i naši najdraži.

I uspijeva u tome, nažalost, jer smo svi, bez obzira na godine i spol, svi podjednako ranjivi kad je o šećeru riječ.

Ne čudi stoga što posljednjih godina vodeći svjetski znanstvenici ‘prstom’ pokazuju na šećer i okrivljuju ga kao glavnog krivca što su cijele nacije postale bolesne.

Što je zapravo šećer

Pod pojmom šećer najčešće podrazumijevamo saharozu, molekulu koja se sastoji od dva dijela – glukoze i fruktoze.

Glukoza je šećer koji putuje ka superiornom mozgu, hrani ga, dok fruktoza odlazi ka jetri.

Šećer saharoza se dobiva ekstrakcijom iz šećerne repe i šećerne trske.

Drugim riječima, čista saharoza nije ništa drugo nego tvrdi štap s kojim bismo se, ako bismo ga htjeli konzumirati, itekako namučili. S njime se ne bismo nešto zasladili.

No procesom rafinacije, koja odstranjuje biljna vlakna, dobiva se kristalni, bijeli šećer u kojemu nema ostataka biljnih pigmenata ni minerala.

To je taj ‘savršen’ proizvod koji će zasladiti većinu onoga što danas jedemo, a uz kontinuiran unos će nas tiho i gorko uništiti uzrokujući niz akutnih i kroničnih stanja.

Zacijelo već znate: 4 g šećera je ekvivalent 1 desertne žlice.

Nemojte se iznenaditi kada saznate da samo 250 ml najpoznatijeg gaziranog napitka sadrži 10 žlica šećera, stoga kada popijete 2 čaše soka, upravo ste unijeli 10 žlica šećera u organizam.

A kava? Ako ste popili dvije na dan, a ne možete da je ne zasladite, unijeli ste barem još dodatne 2 žlice šećera.

Ako ste među onima koji ne pripremaju obroke kod kuće, nego jedete vani, čak i ako pazite na količinu šećera svejedno vam se mogu potkrasti njegove značajne količine u namirnicama.

Čak i ako pozorno birate namirnice, nemojte se iznenaditi činjenicom da u danu možete unijeti i više od nevjerojatnih 22 žlica šećera, a da toga niste ni svjesni.

Naš dozvoljeni zdravi unos šećera ne bi smio prijeći 9 žlica!

Moderna tehnologija hrane nije samo od pedestih godina prošloga stoljeća proizvela 3500 kemikalija koje kontinuirano unosimo kroz hranu koju jedemo, nego je pritom iskoristila i šećer kako bi nas pritom ‘omamila’ okusom.

Statistika pokazuje da je od 60-tih godina prošlog stoljeća pa sve do danas, kako se globalno povećavala potrošnja šećera, isto tako sinkronizirano rasla incidenca od oboljevanja od karcinoma, dijabetesa, debljine i srčanih bolesti.

Uzrok evolucijskih promjena

Svjetski poznati endokrinolog dr. Robert Lustig sa kalifornijskog sveučilišta tvrdi da je upravo šećer čak 1000 puta više odgovaran za suvremene bolesti i zdravstvena stanja negoli unos masti.

Nju se u posljednjih nekoliko desetljeća okrivljavalo za to što postajemo sve deblji i bolesniji.

U Engleskoj, osoba prosječno, nesvjesno, na tjednoj razini, unese ogromnih 238 žlica šećera.

On je i ondje krivac za povišeni trend debljine, naročito među djecom.

Šećer danas okrivljuju za to što smo evolucijski počeli mijenjati i svoj izgled.

Slatki, tihi ubojica, čini se, vodi na listi hrane koja – ubija.

Mnogi znanstvenici mu daju epitet jednako opasnog kao kokain ili cigareta, od kojih se teško odviknuti.

‘No Sugar’ pokret stoga danas znanstveno dobiva sve veću potporu, kako bi osvijestio zemlje i upozorio građane da unose što manje ovog ‘slatkog užitka’.

Čim pomislite na njega, kod mnogih od vas se već aktiviraju žlijezde slinovnice.

Sve navedeno upućuje da smo se svi već ‚predozirali’ šećerom i da nas loša navika unosa rafiniranih namirnica bogatih šećerom i mastima čini starima i bolesnima.

Šećer i kiselost tijela

Šećer izaziva kiselost tijela.

Koncept nebalansiranog unosa kiselih i alkalnih namirnica u prehrani po prvi puta se pojavljuje davne 1933. godine, kada William Howard, tadašnji liječnik u New Yorku, objavljuje knjigu “A New Health Era”.

Ona izaziva veliku pozornost, jer u njoj dr. William Howard tvrdi da su sve bolesti uzrokovane autointoksikacijom i to samo zbog nakupljanja kiselosti u tijelu.

Kada unesete kiselu namirnicu, odnosno nakon što takvu namirnicu probavite, ona će ostaviti kiseli ostatak u tijelu.

Ako vaša prehrana preferira prevelik unos kisele hrane, dolazi do prevelikog nakupljanja ovih kiselih ostataka, što uzrokuje stanje prekiselosti tijela, poznato pod nazivom acidoza.

Šećer, kao i sve rafinirane namirnice koje ga sadrže, poznate su tvari koje izazivaju acidnost, odnosno kiselost tijela.

Acidoza dugoročno usporava efikasan rad tijela, uzrokujući manjak energije, lošiji zdravstveni profil i probleme s prekomjernom težinom.

Dolazi i do gubitka esencijalnih minerala poput kalcija, magnezija i kalija.

Otpuštanjem baš ovih minerala, tijelo neprestano pokušava neutralizirati višak kiselosti, odnosno uspostaviti zdravu pH ravnotežu, a koja iznosi oko 7.

Gazirana pića prebogata šećerom, izrazito su bogata fosforom, mineralom koji izaziva gubitak kalcija. Rafinirane namirnice bogate šećerom poput bijelog kruha, kolača i lisnatih tijesta također izazivaju kiselost u tijelu.

Prevelik unos tih namirnica potiče kalcij iz kostiju da poništi kiselu reakciju.

Iako su mnogi znanstvenici ranije isticali da se ne slažu s tvrdnjom da je prevelika kiselost tijela odgovorna za mnoge bolesti, danas znamo da postoji stanje poznato kao kronična metabolička kiselost niskog stupnja.

Ona izaziva prerano starenje, gubitak mišićne i koštane mase te pojavu bubrežnih kamenaca uzrokovano otpuštanjem alkalnog minerala kalcija.

Karcinogene stanice žive na šećeru

Danas postoji žestoka znanstvena debata koja postavlja pitanje eliminirati ili ne, u potpunosti, unos šećera kod pacijenta s karcinomom.

Istraživanja su dokazala da se čak 70% pacijenata s karcinomom ne žele izgladnjivati.

Stoga dio znanstvenika smatra da bi izbacivanje namirnica koje sadrže šećer (a namirnice sa šećerom svuda su oko nas), moglo izazvati cancer cachexia – stanje koje dovodi do znatnog gubljenja kilograma i što na kraju može imati fatalne posljedice.

No, s druge strane, dio znanstvenika smatra da bi se šećer morao eliminirati ( što potvrđuju i skora istraživanja s Harvard Medical School, USA) i to jednostavno zato što karcinogene stanice svoju energiju crpe iz glukoze.

Procesom glikolize koja se odvija u citoplazmi stanice stvara se glukoza.

Kada je osoba zdrava, ta stvorena glukoza se konvertira u piruvate, prolazi mitohondrije te u prisustvu kisika sagorijeva kao energija.

No kod osoba s karcinomom odvija se anaerobna glikoliza, odnosno nema kisika, što će značiti onemogućen rad mitohondrija koji reguliraju zdravi rad stanica.

Kao krajnji rezultat dolazi do stvaranja laktične kiseline, koja se može samo razložiti u jetri, pa je njen krajnji proces razlaganja opet – glukoza.

To znači povratak u krvotok i hranjenje kancerogenih stanica jer te stanice ‘traže’ stalni dotok glukoze da bi preživjele!

Ovo je razlog zašto danas većina, uključujući i mene, minimizira i eliminira šećer i sve ono što ga sadrži u nutritivnoj strategiji kod karcinoma.

Isti je razlog i kod liječenja kandidijaze – cilj je izgladnjeti šetne stanice i potaknuti proces apoptoze – kada same sebe počnu jesti.

Naglašavam pritom važnost salvestrola, antikancer tvari za koje danas Dr.Burk kao i Dr.Potter , znanstvenici koji su ih otkrili, kažu da je njihovo otkriće značajnije negoli otkriće vitamina!

Salvestroli nisu slatki , niti su slatkasti nego su jako, jako gorki, što je dodatni dokaz da kancer stanice zaista vole slatko.

Pacijentu s karcinomom stoga preporučujemo eliminacijski program u kojemu minimiziram unos svih vrsta šećera.

Osobiti naglasak je na onim proizvodima koji sadrže HFCS – visoko fruktozni kukuruzni sirup.

Hrana je lijek 21. stoljeća

Kada sagledate cijelu situaciju, primijetit ćete da je hrana zaista postala lijek u 21.stoljeću, ali može biti i vrlo štetno sredstvo, baš u vašim rukama!

Čudimo se porastu karcinoma, iako su nam zdravstveni sustavi znatno napredniji nego prije. Da, jesu.

No, zanemarili smo ili smo još uvijek jednostavno nesvjesni činjenice da nam se u isto vrijeme, dok unaprjeđujemo naše zdravstvene sustave, sinkronizirano povećava i unos šećera koji konzumiramo te se tako stvara začarani krug.

Samo vi ga možete prekinuti.

Stoga ne čudi agresivni “No Sugar” pokret diljem svijeta, i među znanstvenicima.

Američko udruženje za karcinom potvrđuje da postoji pregršt znanstvenih istraživanja kojima je dokazano da pravilna prehrana i tjelovježba povećavaju životni vijek osoba s karcinomom.

Ujedno, pacijentima koji su oboljeli od karcinoma ne preporučuje se nikakav unos rafiniranih proizvoda – kolača, keksa, kupovnih sokova i smoothija, ukratko svih onih proizvoda koji sadrže preveliku količinu šećera.