Masnoće opasnije kod oboljelih od šećerne bolesti

Prisustvo masnoća u krvi opasnije je kod dijabetičara nego kod ostale populacije, jer povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti. Kod dijabetičara često postoji povišen nivo LDL (lošeg) holesterola uz istovremeno prisustvo nižeg nivoa HDL (dobrog) holesterola, i vrlo često uz povišen nivo triglicerida.

Ovakav nepovoljan raspored masnoća, koji je često rezultat i loše regulisanog dijabetesa, dovodi do ubrzane ateroskleroze, a rizik da pacijenti s dijabetesom obole od neke od bolesti srca je toliki da ih ljekari tretiraju kao osobe koje su već imale neki kardiovaskularni ispad.

Kod dijabetičara je podjednako važno postići što bolju kontrolu šećera i masnoća istovremeno.

Osobe s dijabetesom, zbog neadekvatnog djelovanja insulina imaju značajno nepovoljniji profil masnoća koji pogoduje nastanku aterogenih čestica, podložnih bržoj oksidaciji, koje lako mogu da oštete zid krvnog suda i započnu proces ateroskleroze.

Novija istraživanja su pokazala da nije samo nivo holesterola odgovoran za povećani rizik za nastanak kardiovaskularnih bolesti, već je važan i međusobni odnos “dobrog” i “lošeg” holesterola, naravno, u korist dobrog. Također, holesterol se u organizmu raznosi od jetre do svih ćelija organizma upakovan u nosače loptastog oblika koji se zovu lipoproteini.

Pokazalo se da je važno i kakvi su “nosači” holesterola, pa osobe koje imaju dijabetes češće imaju i lošije “nosače” holesterola, a ne samo povišen nivo holesterola. Upravo ovi lipoproteini su kod pacijenata s dijabetesom podložni određenim promjenama zbog istovremeno prisutnog povišenog nivoa šećera u krvi, ali i nekih drugih procesa koji su prisutni i karakteristični za dijabetes.

nivo LDL holesterola kod dijabetičara mora da bude niži od 2,6 mmol/l

Kod ovih pacijenata postoji veći rizik za aterosklerozu, nivo masnoća je viši, pa su često potrebne veće doze lijekova ili kombinacija više lijekova da bi se regulisao nivo lipida u krvi.

Pomenuti lipoproteini mogu lako da oksidišu, mijenjaju svoju strukturu i gustinu i tako izmijenjeni lako mogu da oštete krvne sudove. Ovaj proces ubrzava aterosklerozu, odnosno nakupljanje masnih naslaga u zidu krvnog suda koje može dovesti i do njegovog zapušenja. Interesantno je da “dobri” holesterol (HDL) i njegovi nosači mogu kod pacijenata čak da izgube ta dobra i protektivna svojstva i da postanu jednako loši kao i LDL holesterol.

Preporučuje se da nivo LDL holesterola kod dijabetičara mora da bude niži od 2,6 mmol/l, ali ako pacijent s dijabetesom ima izražene druge faktore rizika (gojaznost, povišeni arterijski pritisak, pušenje), ili je već preležao neki kardiovaskularni događaj (infarkt srca ili mozga), taj nivo bi trebao da bude ispod 1,8 mmol/l.

Donedavno je važilo pravilo “što niže to bolje”, ali novije studije su pokazale da, ako nije moguće postići ovako niske ciljane vrijednosti holesterola, onda bi trebalo primijeniti lijekove kojima će se nivo LDL holesterola bar smanjiti za 50 odsto. Istovremeno, savjetuje se da nivo HDL holesterola bude veći od 1,4 mmol/l, a nivo triglicerida manji od 1,7 mmol/l.

Međutim, kod dijabetesa tipa 2 nije lako postići ovako zahtjevne ciljne vrijednosti holesterola da bi se smanjio aterogeni rizik.

Primjena samo dijete nije dovoljna, pa se propisuju lijekovi (statini) kojima će se smanjiti nivo LDL holesterola, ali uz istovremenu korekciju i drugih faktora rizika i uz postizanje dobre kontrole nivoa šećera u krvi.

Nerijetko pacijenti s dijabetesom imaju povišene trigliceride koji se ne mogu korigovati ni određenim lijekovima, a pri tome ne obraćaju pažnju na ishranu i regulaciju nivoa šećera u krvi koji je često razlog povišenja triglicerida.